hercegovačke
priče
Duhovite opaske o surovoj realnosti.
jelena kovačević
danilović
dobro došli
Bio je to kraj novembra 2013. godine. Lile su kiše trebinjske, a jedna subota "Pod platanima" me je nadahnula da napišem prvi blog. Blog o surovoj, ali duhovitoj hercegovačkoj svakodnevici. Od tada do danas, blog je moje mjesto pod suncem. I kad plačem i kad se smijem, volim Hercegovinu.
Zabranjeno je prenositi blog u medijima bez odobrenja autora!
Jelena Kovacevic Danilovic
Blog
Kako ćeš se ti udat' za Danilovića?
Ovo je pitanje koje mi je jedne prilike, nakon što me je dobro i dobro naružio, postavio vladika Atanasije.
Ja prvo ljuta što ruži moje turiste, a onda što me zove ciganka, ostah u šoku kad progovori više za sebe, ali dovoljno glasno da ja čujem. I nastavi: "Đed mu Jovan čuv'o ključeve Đurđeve crkve, a ona pojma nema."
Zamisli - ti umro?!
Piše mi Bilja da si umro.
Zamisli ti umro?!
Pred očima mi tvoja faca kako se grohotom smiješ, gladiš bradu i govoriš: "Mala, opet vjeruješ ljudima?!"
JA OD JUTROS NISAM STALA!
(Važi i dalje!)
Kad čuješ ovu mjernu jedinicu ženskog rada po kući, izraženu kao posljednji stepen komparacije pridjeva premorena uz primjese bijesa i histerije, znaj da si u Hercegovini!
Zato i jesmo propali! 
Kad mi je najteže, a teško mi je uvijek kad jedna želja iznova i u nedogled ostane samo želja, tad odlučim da se sjetim trenutka u roditeljskom domu i nasmijem. Nasmijem se i nađem snagu da se iznova borim sa mojom željom.